GODINA IV./BROJ 163        ZAGREB, PETAK, 5. LIPNJA 1998.

HRVATSKI STRIP OD KONCA DRUGOGA SVJETSKOG RATA
DO OSAMOSTALJENJA HRVATSKE
(Croatian Comics from the end of the Second World War to the Croatian Independence)

Nijedna totalitarna vlast ne voli kulturne ili umjetničke pothvate koje nije sama propisala. U novonastaloj komunističkoj Jugoslaviji 1945. politički još uvijek nestabilnoj i siromašnoj, ukupna je situacija bila pogubna za strip. U Hrvatskoj tada nije izlazilo niti jedno pravo strip-izdanje, makar je već krajem 1945. Andrija Maurović u suradnji sa scenaristom Marcelom Čuklijem u listu "Novi svijet" počeo objavljivati svoj prvi poslijeratni strip "Mrtvački brod". Nešto ranije, svojim prvijencem "Udarnik Ratko", oglasio se u osječkom listu "Glas Slavonije" i jedan od budućih predstavnika "drugoga naraštaja" - Borivoj Dovniković. Taj strip, uz još neke druge, iskorišten je za obračun sa stripom. Strip je u dnevnom i omladinskom tisku proglašen nepoželjnom pojavom i praktično uvršten u popis zabranjenih stvari. Odmah nakon tih napisa prestala su izlaziti sva postojeća malobrojna izdanja, dok su započeti stripovi u pojedinim listovima naglo prekinuti, bez posebnih objašnjenja. Uslijedila je duga četverogodišnja stanka, da bi se strip ponovno počeo javljati, najprije sramežljivo u podlistcima omladinskih listova, a nešto kasnije i u specijaliziranim izdanjima. Strip se u Hrvatskoj ponovno javlja tijekom 1950. godine. S obzirom na tadašnju izoliranost zemlje, oslanja se uglavnom na domaće snage, a svoje ponovno rođenje duguje tada već veteranu stripa - Andriji Mauroviću. Njegov strip "Milko i njegova četa" počeo je izlaziti u listu "Pionirska zastava". Promjena stava prema stripu već naredne godine postaje sasvim očita. Vladimir Delać priprema za "Omladinski borac" strip "Dva cvancika" i nastavak nedovršene Maurovićeve priče "Mrtvački brod". Istodobno za list "Pionirska zastava" radi strip "Tinček i Tonček". Borivoj Dovniković krajem godine kreće u "Pioniru" s "Izgubljenim svijetom" Conana Doylea u scenarističkoj obradbi Marcela Čuklija. Stripom se opet počinju baviti i braća Neugebauer, koji u "Ilustriranom vjesniku" objavljuju čak četiri nova rada, od kojih će "Zakopano blago" i "Zim-Zum" predstavljati vrhunske domete, slične najboljim ostvarajima iz njihova "Zabavnika" koji je izlazio u Zagrebu od 1943. do 1945. godine. Također je aktivan i Maurović koji za tjednik "Horizont" crta "Meksikanca" Jacka Londona, a zatim i povijesni strip "Opsada" i nekoliko westerna. Iste godine pojavljuju se i prve strip-publikacije, uglavnom s Disneyevim stripovima. Pravu reafirmaciju hrvatski će strip ipak doživjeti tek u slijedeće dvije godine, kad počinju izlaziti prvi strip-listovi. Presudan trenutak predstavlja činjenica da izdavačke kuće postupno preuzimaju od pionirskih i omladinskih listova poslove izdavanja strip-publikacija, čime se objektivno stvaraju povoljniji uvjeti za razvoj stripa u Hrvatskoj. Dok je prvi, predratni naraštaj strip-autora činilo tek nekoliko vrjednijih autora koji su na svojim leđima i perima iznijeli i stvorili strip u Hrvatskoj, pedesetih se godina taj krug naglo povećava. To i nije čudno kad se uzme u obzir da su ti novi nadareni stripaši imali podlogu u predratnim strip-izdanjima koja su čitali kao djeca, a koja su također hrvatski autorski strip afirmirala kao činjenicu koju više ne treba dokazivati. Već spomenutima Čukliju,

Dovnikoviću i Delaću tih se godina pridružuju još četvorica predstavnika "drugoga naraštaja": Reisinger, Bednjanec, Gotovac i budući velikan hrvatskoga stripa - Jules Radilović. 1. veljače 1952. zagrebačka izdavačka kuća "Vjesnik" pokrenula je svoj prvi list u stripu - "Vjesnikov zabavni tjednik". Ovo izdanje ne će dugo izdržati na tržištu, još nedostatno naviknutom na strip, ali će sa svojih devet brojeva, kao i objavljenim radovima i samim grafičkim izgledom, najaviti svjetlije dane. U tih nekoliko brojeva nailazimo na neizbježive braću Neugebauer i Andriju Maurovića, kao i na Vladimira Delaća. Izdavačka kuća "Vjesnik" nije se dala lako obeshrabriti te samo tri mjeseca nakon ukidanja svoga prvog izdanja pokreće novi zabavnik pod nazivom "Petko". Ovaj put list se nije tako brzo ugasio, a sa svojih 90 brojeva predstavlja jedno od najdugovječnijih strip-izdanja u poslijeratnoj Hrvatskoj. Tih godina u medijskom strip-prostoru nastaje prava gužva. U isto vrijeme kad počinje izlaziti "Petko", omladinski list "Horizont" pokreće tjedno izdanje "Horizontov zabavnik", čiji je grafički izgled bio "preslikan" iz "Zabavnika" braće Neugebauer ratnih godina. Za razliku od "Petka", "Horizontov zabavnik" se oslanja isključivo na domaće autore, ali unatoč količini i kvakoći stripova ubrzo se gasi, a krajem 1953. to se događa i "Petku", koji je pokazao da izdavanje stripa nije slučaj već dio smišljene izdavačke politike "Vjesnika" koja podrazumijeva i razdoblje istraživanja u tom ipak novom području. Uporni "Vjesnik" tjedan dana nakon gašenja "Petka" pokreće "Miki strip", koji će se ugasiti poslije 38 brojeva. U posljednjem broju "Miki stripa", uz obavještenje da list prestaje izlaziti, najavljeno je i novo izdanje. Već slijedećega petka na kioscima širom zemlje osvanuo je prvi broj "Plavog vjesnika". Nema puno neslaganja oko ocjene da je popularni "Plavac" najznačajnije izdanje u povijesti hrvatskoga stripa. Osim što je okupio veću skupinu domaćih autora i objavio oko 180 njihovih ostvaraja, također je imao i vrlo dobre tekstualne priloge, dobar izbor inozemnih stripova i izvrstan grafički izgled, kontakt-rubrike i reportaže, a mnogo je učinio za razvoj hrvatskog stripa putem brojnih natječaja za crtače i odličnim vođenjem škole stripa. No, sam početak nije baš toliko obećavao jer se tada list još nije previše razlikovao od svojih prethodnika. Postupno se braći Neugebauer pridružuje Maurović, pa Dovniković, Delać, Radilović sa scenaristom Zvonimirom Furtingerom, Zlatko Grgić - budući velikan našega crtanog filma. Od 1956. nadalje prvi put se naziru obrisi buduće udarne ekipe domaćih autora koji će proslaviti "Plavi vjesnik" šezdesetih godina. 1959. "Plavi vjesnik" doživljava značajnu grafičku transformaciju. Određen broj stranica po prvi put izlazi u višebojnoj tehnici, a "Plavčevoj" popularnosti pridonosi i strip "Den Deri" koji je još početkom pedesetih najavio početak europskog prvenstva u svijetu stripa. U razdoblju od 1960. do 1966. sjajna skupina autora učinila je "Plavi vjesnik" pravom tvrđavom hrvatskog stripa. O tome svjedoči i činjenica da je "Plavac" u tom periodu objavio tek nekoliko značajnih svjetskih stripova jer jednostavno nije bilo prave potrebe za njima. To su razdoblje obilježili crtači: Andrija Maurović (koji je došao u svoju "kolorističku fazu", a njegovi stripovi u boji rađeni slikarskom tehnikom predstavljaju vrhunske domete u takvoj vrsti strip-stvaralaštva), Walter Neugebauer, Jules Radilović, Žarko Beker, Borivoj Dovniković, Vladimir Delać, Oto Reisinger i Zdenko Svirčić, te scenaristi: Norbert Neugebauer, Marcel Čukli, Zvonimir Furtinger, Nenad Brixy, Rudi Aljinović i Mladen Bjažić. Do kraja 1966. ova je skupina autora objavila blizu 130 kompletnih strip-priča. Oko 1966. ta se ekipa autora pomalo osipa, "Plavi vjesnik" ulazi u svoju zadnju fazu. Niti uvođenje velikog broja kvalitetnih inozemnih stripova nije uspjelo spriječiti njegov kraj početkom sedamdesetih.

Krešimir MIŠAK

• 7 sjecnja 1960 - broj 276 prva strana

• 14 sjecnja 1960 - broj 277 prva strana

• 27 ozujka 1973 - broj 965 prva strana

• Plavi Zabavnik/Plavi Vjesnik, 1992-2001

• STRIP NIJE MRTAV, SAMO CUDNO ZAUDARA!
  Zeljka Vukovic, Vecernji list, 29. studenoga 1999., str. 37.

• CROmics - A HORROR STORY TOLD WITH FONDNESS